Tako snažne riječi koje u istom trenutku mogu biti i zastrašujuće ali i oslobađajuće.
Zastrašujuće, jer želimo li se uistinu vratiti svemu što je u nama? Svemu što smo tako vješto zakopali negdje duboko i daleko? Svim strahovima, neispunjenim očekivanjima, boli, sramu... Vjerujem da svi koji ovo čitaju, upravo to i žele jer shvaćaju da život bez poznavanja i prihvaćanja sebe nije ispunjen i kvalitetan. Strah od neprihvaćanja okoline, strah od povrede, strah da nismo dovoljno dobri roditelji, supružnici ili zaposlenici vodi gubitku autentičnosti i gubitku autonomije.
Kako se osloboditi pritiska? Kako naučiti postaviti granice (djeci/partneru/prijateljima)? Kako ne razmišljati o tome što se od nas očekuje već osluškivati što nam naša intuicija nudi? Kako se osloboditi nametnutih obrazaca nekih prethodnih generacija? Kako upoznati sebe i birati svoje stanje i svoje reakcije tako da život u ovdje i sada bude dar? Tako što ćete postati svjesni svoje prošlosti, prihvatiti ju i učiti od nje, ali ujedno biti neopterećeni njome. Biti motivirani u planiranju svoje budućnosti sa stavom da su svi ljudi OK, da svatko ima sposobnost razmišljanja, da svi ljudi odlučuju o svojoj sudbini i da te odluke mogu mijenjati. Tako što ćete živjeti u sadašnjem trenutku, ali uistinu ga doživljavajući i osjećajući. Živjeti autonomno i autentično! Oslobođeno!
Tajana Stanić
