Superviziju razumijem kao prostor dubinskog promišljanja nesvjesnih procesa koji oblikuju terapijski odnos i klinički rad.
Iako u radu sa supervizantima integriram različite terapijske pristupe, temelj mog rada ostaje Transakcijska analiza, osobito u njezinoj relacijskoj i psihodinamskoj orijentaciji. Takva integracija omogućuje jasnu strukturalnu orijentaciju, uz zadržavanje osjetljivosti za transferno-kontratransferne procese i dinamiku paralelnih procesa.
Središte supervizijskog rada je razumijevanje dinamike ličnosti klijenta — načina na koji struktura ličnosti, obrambeni mehanizmi, afektivna regulacija i rani relacijski obrasci organiziraju aktualne simptome i interpersonalne teškoće.
Posebno podržavam rad sa složenim kliničkim prezentacijama, uključujući granične strukture ličnosti, narcističke obrane, traumu i kompleksne relacijske obrasce.
Superviziju razumijem kao prostor u kojem terapeut može istraživati vlastiti kontratransfer, obrambene reakcije i osobne osjetljivosti koje se aktiviraju u radu. To je mjesto na kojem zastajemo i promatramo što se u tebi događa dok radiš s određenim klijentom — što osjećaš, gdje se osjećaš nesigurno, preplavljeno ili možda povučeno — kako bi terapijski okvir ostao stabilan, a tvoje kliničko razumijevanje postalo dublje, smirenije i jasnije.
