SRAM

Koliko puta smo čuli ili rekli: ''Sram te bilo!''? Što to izaziva u nama? Gdje je taj osjećaj u našem tijelu?

Uz strah, sram je jedan od najsnažnijih alata za posjedovanje kontrole.

Ne želimo ga, ali nametnut nam je. Uglavnom u djetinjstvu i od tada postaje snažan dio nas. Kontrolira nas i upravlja našim obrascima ponašanja, odnosima s drugim ljudima. Može nam izazvati anksioznost, depresiju, poremećaje prehrane, fobije, ovisnosti…

Čega se sve sramimo? Svog izgleda, svog razmišljanja, svog govora, svog porijekla, svoje nacionalnosti, svoje boje kože, svog obrazovanja, svog partnera, svoje djece…Svega što se ne uklapa u nekakav okvir kojeg je netko drugi sastavio.

Sram nas drži podalje od ljudi jer bolje tako, nego da (ponovno) osjetimo bol odbijanja i odbacivanja. Dovodi nas do osjećaja usamljenosti i otuđenosti.

Uz pomoć terapije, sram možemo osvijestiti i izraziti, istražiti njegovo porijeklo, ponovno ga sagledati i propitati kako i koliko ga vrednujemo, te na kraju, razviti suosjećanje prema sebi samima.

Važno je zapamtiti da sram nije tu našom krivnjom već on predstavlja kompleksnu interakciju između roditeljskih reakcija i našeg viđenja tj davanja smisla svijetu oko nas.

Tajana Stanić

Izvor: Mark Widdowson, The Psychotherapy of Shame, workshop


Reket osjećaji

Reket osjećaji su oni osjećaji kojima dijete zamjenjuje autentične osjećaje onima koji su više socijalno prihvatljivi njihovim roditeljima. Ako dijete odrasta vjerujući da nije u redu pokazati osjećaje ljutnje, straha, tuge, sreće, to postaje dio njihovog skripta. To postaje toliko poznato da dijete više ne zna ni osjetiti ili bolje reći ne zna osvijestiti prave, autentične osjećaje.

Varijacija ovakvog ponašanje se zove ''sakupljanje markica'' i odvija se otprilike ovako: Ljudi koji sakrivaju ili susprežu svoje prave osjećaje imaju tendenciju čuvati ih kao negativne uspomene, kao kad sakupljaju markice ili naljepnice vjernosti iz svoje omiljene trgovine. Kad su sakupili dovoljan broj onda ih mogu mijenjati i dati si za pravo tj. dati si dozvolu za opravdavanje npr izlijeva ljutnje čak iako trenutna situacija to ne traži.

Neki od nas sakupljaju markice na našoj kartici emocionalne vjernosti svaki dan. Neki ih pospremaju godinama prije nego ih upotrijebe. Način na koji možemo prekinuti ovaj ciklus je proraditi negativna sjećanja (npr u terapiji) s ciljem da ih otpustimo. Korisno može biti i ponovno napisati naš skript u onaj koji nam dozvoljava izraziti naše autentične osjećaje onako i onda kad nam se pojave, umjesto da ih potiskujemo dodavajući ih u naš album s markicama.

Tajana Stanić

Izvori: CPD – Counselling Tutor

Ian Stewart, Vann Joines: TA Today, USA 1987



Ad te ipsum=Povratak sebi

Tako snažne riječi koje u istom trenutku mogu biti i zastrašujuće ali i oslobađajuće.

Zastrašujuće, jer želimo li se uistinu vratiti svemu što je u nama? Svemu što smo tako vješto zakopali negdje duboko i daleko? Svim strahovima, neispunjenim očekivanjima, boli, sramu... Vjerujem da svi koji ovo čitaju, upravo to i žele jer shvaćaju da život bez poznavanja i prihvaćanja sebe nije ispunjen i kvalitetan. Strah od neprihvaćanja okoline, strah od povrede, strah da nismo dovoljno dobri roditelji, supružnici ili zaposlenici vodi gubitku autentičnosti i gubitku autonomije.

Kako se osloboditi pritiska? Kako naučiti postaviti granice (djeci/partneru/prijateljima)? Kako ne razmišljati o tome što se od nas očekuje već osluškivati što nam naša intuicija nudi? Kako se osloboditi nametnutih obrazaca nekih prethodnih generacija? Kako upoznati sebe i birati svoje stanje i svoje reakcije tako da život u ovdje i sada bude dar? Tako što ćete postati svjesni svoje prošlosti, prihvatiti ju i učiti od nje, ali ujedno biti neopterećeni njome. Biti motivirani u planiranju svoje budućnosti sa stavom da su svi ljudi OK, da svatko ima sposobnost razmišljanja, da svi ljudi odlučuju o svojoj sudbini i da te odluke mogu mijenjati. Tako što ćete živjeti u sadašnjem trenutku, ali uistinu ga doživljavajući i osjećajući. Živjeti autonomno i autentično! Oslobođeno!


Tajana Stanić


Što je transakcijska analiza?

Prema definicijama, Transakcijska analiza (TA) je teorija osobnosti i sistematska psihoterapija čiji je cilj osobni razvoj i promjena.

Za mene TA ima i dublje značenje. I u teoriji:

  • kao teorija osobnosti nam daje sliku psihološke strukture ljudi koristeći model ego stanja: Roditelj, Odrasli i Dijete

  • kao teorija komunikacije upoznaje nas s raznim transakcijama kao glavnim dijelovima komunikacije koje ljudi izmjenjuju

  • kao teorija razvoja djeteta približava nam pojam životnog scenarija (skripta), a to su naši obrasci ponašanja koje smo zapisali još u našem djetinjstvu i koje ponavljamo cijeli život ako ih ne osvijestimo i ne promijenimo

I u primjeni:

  • u psihoterapiji i terapijskom savjetovanju, TA se koristi od rješavanja svakodnevnih problema do psihološki teških situacija

  • u obrazovnom sustavu TA pomaže učiteljima i učenicima ostvariti jasnu komunikaciju i time izbjeći konfrontacije

  • u organizacijama se TA koristi kao alat za komunikaciju i upravljanje ljudskim resursima


Tajana Stanić